U svetlosnom snopu

U svetlosnom snopu
od tišine
od bola
sa rukama mojim
do pola
uronjenim u tebe
stojim i
gledam oko sebe
ne-videći
ne-osecjući
ne-misleći…
kao stvar
kao neživa tvar
koja postaje i sama
taj svetlosni snop
sazdan
od tišine i
i od bola
sada već više
od pola
uronjen i u tebe.
 
 


Virus

 

Eee:)
Da Vam ispričam moj slučaj
kad me – to! uvati virus.

Kaže mi:
- Aj se ljubimo malko. Al’ naako, sa jezikom.
~ Ne može. Vidiš da sam virulentna.

Pa se dosetim. Pridjem mu uz lice.Stisnem usne jaako i
onda ga ljubim, ljubim, ljubim… kao sto se anuiti ljube.
A on – namrgodi se od ljubomore.

- I sad, taj virus, može da bude u tebi svuda, a ja ne mogu ni malko.

I krene da me gleda, ljubomorno, po celom telu i da baje, sebi u bradu:

- Kuš viruse, beži viruse, pis virusssseee

Dok me ne pogleda u oči. Ljubomorno, naravno.
A ja, kao ja. Zažmurim i… pustim ga… da me ljubi.
Onako. Engleskiii.

- Nije engleski, bleso! Francuski! Tako se kaže.

~ Drobro. Kako god. Znam da je neka silna evropejska zemlja, jer od tog silnog poljupca mene virus odma pusti! 

 

 

 
 
 
                                             René Magritte - Lovers